Povrede. I jedna je previše. Kada sam prijatelju čiji sin isto vodi jahanje na konjima objasnio kako moja škola funkcionira rekao je da nas Bog čuva. Nadam se da je u pravu što se Boga tiče. Ali mi smo se potrudili jako mu olakšati posao.
Svi konji temeljito su dresirani i provjeravani prije nego ih dobiju tečajci. To je svima jasno jer ja ujahujem nove konje pred svojim tečajcima. Neke sam ujahivao i godinu dana prije nego što su ih smjeli jahati bolji jahači u klubu.
Imamo posebno kvalitetna sedla od kojih većina ima na uzengijama zaštitu od propadanja noge kroz uzengiju do čega inače može doći prilikom pada jahača.
Ja osobno vodim sva jahanja i kao kvočka pazim na svoje jahaće.
Konji se preko cijele godine nalaze van štale na otvorenom gdje se veći dio godine skližu po blatu i postali su izuzetno spretni i okretni. Zahvaljujući tome naša terenska jahanja izvode se po svim vremenskim uvjetima i jako su teška ali i sigurna.
Rezultat toga je do sada ukupno dvije povrede. Jedna se je desila na samom početku dok nisam smislio učenje galopa van manježa, 4 napuknuta rebra. Druga godinu dana kasnije napuknuti prst prilikom preskakanja potoka. Četiri zadnje godine smo bez ijedne jedine povrede. ko još misli da je jahanje opasan sport ? :)
