Po novom nekako se iskristaliziralo da su najbolja jahanja od 4 školska sata. To je 3 prava sata žestokog jahanja pod žestokim suncem. Dehidriraš dok veliš keks. Uvijek iznova slušam razmišljanja i planove novih jahača. Idući put on ili ona će ponjeti ruksak napunjen sa pivama ili vodom i sokovima. Ja se samo smješkam. Znam da ne vrijedi objašnjavati. Probao sam više puta i nikada nije uspjelo. Svaki puta pojavili bi se jahači sa ruksacima bisagama ili sličnim. Problem je u tome što mi doista žestoko jašemo po teškom terenu. Piće koje se nosi sa sobom uvijek smanjuje komociju jahača i opterećuje i komplicira balans i sl.Evo baš danas smo galopirali po našem ciguli-miguli putu ... meni se konj poskliznuo i prednje noge otišle su mu kompletno u stranu ... takoreći već smo pali ... kad se Anakin ispod mene ipak uspio skupit i ne pasti već nastaviti sa galopom. Ja sam skoro završio u velikoj kamenoj gromadi pored koje smo progalopirali ... da sam imao ruksak sa vodom ili pivama sigurno bih pao. Probali smo i Bisage, ali kod galopa lupaju po konju ko uha kod Koker Španijela dok trči za lopticom, još najbolje se je pokazao mali ruksak za dnevnu prtljagu. Idealno je da se ima čime povezati i učvrstiti ispred trbuha i u nivou prsa. Tko got je probao nositi piće nije to više ponovio. To dosta govori. Kada idemo na duža jahanja od 2 - 3 sata obično organiziramo logistiku. Jedna osoba sa autom nam dofura vodu, hranu, fotiće, badiće, ručnike, zob i ostalo. Ili organiziramo put tako da jašemo od izvora do izvora ... i tankamo se ko kamile u pustinji.