Preživjeli ste moje maltretiranje u manježu. Čestitam. To znači da vježbu Bam radite bez greške i ako vas netko probudi u pola noći i digne iz kreveta. To znači da znate što treba napraviti kada ja kažem otvori koljena ili nagni se naprijed ili rupa u leđima ili cice u zrak ili što got vam ja već govorim dok vas učim jahati konja.
Drugi dio je pravo zadovoljstvo. Svako jaše svog konja po okolnim šumama. Uglavnom jašemo van staza po lišću. Prelazimo kanale, potoke, strme uzbrdice i nizbrdice, provlačimo se ispod grana... Ova etapa učenja ima radni naslov "Sjaj u očima", samouvjeren pogled novopečenih jahača koji "šiba" okolicom, svojstven samo onima koji su na samon vrhu hranidbenog lanca gubi se samo u rijetkim prilikama kada školarci shvate da se ne šalim kad kažem "sad ćemo se spustiti po ovoj padini ... jedan po jedan ... ". Užasnuti pogledi toliko su mi dragi da sam ozbiljno razmišljao o tome da smanjim cijenu sata jahanja za taj period učenja s obzirom koliko se ja i stariji jahači zabavljamo gledajući guštere dok se pate sa provalijama. Ali konji jedu svaki dan tako da su cijene ostale iste. Prilikom učenja kasa u manježu stvorila se veza između instruktora i školarca. Školarac se ponaša kao autić na daljinsko upravljanje.Ta veza je vrlo važna za učenje jahanja jahanjem po šumi. Svaki jahač je sam na svom konju. Bespogovorno točno izvršavanje instruktorovih uputa čuva vas od pada i povreda. Veza mora biti jača od mogućeg straha u škakljivim situacijama. Na prvom satu terena, točnije na prva tri sata (sva jahanja na terenu su minimalno tro satovi) dalje se uči jednoručno upravljanje, kas a usput prođemo uzbrdice, nizbrdice i skočimo koji potok, tek toliko da razbijemo led i da školarcima ne buja mašta. Na ovim satovima školarci obično shvate svu istinitost i važnost veze spuštene pete - sigurnost u sedlu. Dojam jahanja je da se radi o čistoj zezanciji a nauči se silno puno. Ova faza jahanja traje tako dugo dok školarac ne počne dosađivati sa zahtjevima da ga se nauči galop. Primjetio sam da ako ja forsiram rano učenje galopa to obično završava padom. Zato sad čekam da školarac sam odredi taj trenutak. Jedni vrlo brzo dosegnu taj stadij dok drugima on uopće nije važan i provedu godine samo kasajući konjem po prirodi. Sto ljudi - sto ćudi, bitno je da se svi dobro provodimo ...
Sve ipak nije tako lako i idilično. Na jahanjima se lako ugrađuju greške ako se jaše tehnički neispravno. Postoje i generatori grešaka ... to su načini i navike držanja tijela koji se kasnije razvijaju u greške i nesigurnosti i nesposobnosti. Jašemo zajedno sa iskusnijim jahačima ... tu imate priliku profitirati od naše čuvene audio-vizualne metode učenja jahanja. Radi se o sljedećem ... ispred početnika stavi se iskusniji jahač od kojeg se po potrebi traži da karikira poneki dio od tehnike jahanja kasom. To je vizualni dio audio-vizualne metode učenja jahanja. Audi dio sam ja koji se iza početnika drečim što sve ne valja dok početnik ne primjeni uputu i promijeni grešku. Obično vas mijenjam tako da se ispred mene izmjenjujete u intervalima od desetak minuta. Tko se skoncentrira i trudi ... taj doista brzo na ovaj način može naučiti jahati konje. Problem svih školaraca je da zavladaju svojim tijelom. Stopala su za većinu školaraca dijelovi tijela tamo negdje na periferiji sa kojima niste ništa radili u prošlosti i tražiti od vas da spustite pete i okrenete stopala u stranu pomalo sliči kao da netko od vas traži da mičete ušima. Držati uspravna leđa za većinu je jako teško u današnja vremena kada pogrbljeni i zavaljeni u fotelje i sjedalice pogrbljena leđa "vježbate" svaki dan. Ja pokušavam doprijeti do svijesti školaraca koji griješe na nekoliko načina. Ponavljam što tražim ... npr .... otvori koljena otvori koljena otvori koljena otvori koljena ... ako to ne pomaže počnem dizati ton. Kao što si možete zamisliti nije baš ugodno slušati kako se netko non stop 3 sata dere na vas dok vi dajete sve od sebe da otvorite ta prokleta koljena koja kao da se zatvaraju sama od sebe. Strah hoće to napraviti od ljudi. Tu se obično isključe još poneki kojima je strah ometajući faktor daljnjeg napretka. Oni koji i to prežive obično nauče barem relativno dobro jahati. To je sada izrečeno po mojim mjerilima. Po mjerilima prosječne škvadre u Hrvatskoj ... pa recimo da oni na kojima sam ja gubio i glas i živce pokušavajući ispraviti položaj tijela u obliku krafne za vrijeme dok galopiraju znali su mi pričati da su ih tretirali kao Bogom dane jahače po mjestima na kojima su znali otići na jahanje. Ritam učenja jahanja za vrijeme dok ne naučite jahati kasom je da obavezno vikendom jašete 3 ili 4 sata na terenu i da obavezno dolazite preko tjedna jednom ... bolje je dva puta da radimo na detaljima tehnike. Svaki napreduje po vlastitim mogućnostima i čim uspijete napraviti sve što se od vas traži idemo na navo područje. Vrlo brzo nemamo više što raditi u manježu već se počne jahati isključivo po terenu.
