Konji su biljožderi a ljudi su mesožderi. To kaj si ti vegetarijanka ... to se ne računa. I dalje si građena ko mesožder i imaš psihu mesoždera. Razlike između biljoždera i mesoždera su drastične. Razlike su ne samo u drugačijem probavnom traktu, građi zuba i smještaju očiju već i u drugačijoj psihi. Biljožderi brinu samo o jednom ... da ih netko ne pojede. Sukladno tome razvila im se i psiha. Pa i komunikacija.
Konji kao čisti biljožderi nisu razvili govor kao međusobnu komunikaciju. To jest jesu ali u manjoj mjeri. Bučno glasanje i svađa oko svega i svačega samo bi privuklo konjske predatore. I konja više ne bi bilo. Možda je u povijesti i postojala genetska niša konji koji su puno pričali ... ali njih su pojeli i oni danas više ne postoje. Šutnja je zlato u konjskom svijetu. Kad bi se barem žene ugledale na konje po nekim pitanjima. Općenito gledajući ženski svijet i konji imaju dosta sličnih osobina i načina funkcioniranja. Osim na žalost količine komunikacije koja se obavlja kroz glasanje iliti govor. Osnov konjske komunikacije je govor tijela, naročito položaj glave i ušiju. Konjske uši su naročito izražajne. Uši položene uz glavu prema natrag su izraz prijetnje. Negdje sam pročitao da konji slušaju ljude jer misle zbog naših ušiju da smo stalno ljuti. To bi značilo da konji ne slušaju ljude sa klempavim ušima. :) Glupih i neistinitih priča vezanih uz konje ima koliko hočeš. :)
Konji lako čitaju govor tijela svojih jahača. Ako konj pročita vaš strah i sam će postat nesiguran i htjet će zbrisat od za njega sumnjive situacije. Ako vas i je strah morate naučiti ponašati se kao da vas nije strah i sve će opet biti dobro. Fake it till you make it.
Konji vrlo oskudno koriste glasanja. Možda je to razlog zašto jaki ljudski glas ima tako jaki učinak na konje. Ako želite konja kaznit dobra ideja je da to popratite dernjavom. Konjima je to teško slušat i bit će spremni promijenit neželjeno ponašanje samo da konačno ušutite tj. ponovno im počnete tepati ili pjevušiti. Konje umiruje miran ljudski glas. Jednom prilikom dva pastuha su naletila jedan na drugog a ja sam bio između njih i držao ih za oglavine i derao se na njih. Dernjava ih je spriječila da se počnu odmah mlatit. Počeli sa nakon kojih 30 sekundi. Šteta što nitko nije priskočio za to vrijeme i uhvatio jednog za uzde. Danas ne bih imao svoj karakteristični smješak. Jer moja dernjava ih je imobilizirala na kojih pola minute ... nakon toga počeli su se tuč prednjim nogama i ja sam dobio udarac kopitom pored nosa. Tadašnji štalar koji je to gledao pobjegao je isti dan glavom bez obzira. Čak nije ponio ni svoju garderobu. :)
