Konji se mogu držati na dva glavna načina. Otvoreni i zatvoreni način držanja. Zatvoreno držanje konja može biti u boksu ili na vezu. Razvilo se, čini mi se, zato jer ljudi misle da su oni mjerilo svega na ovom svijetu.
Pa ako je meni po zimi ugodno u dnevnom boravku uz peć , onda će vala i mom konju kojeg jako volim biti barem približno ugodno. To što konji po zatvorenim štalama umiru ko muhe to je valjda od prevelike ljubavi. Iako vam je to teško shvatiti vjerujte mi da konji nisu vrsta velikih zečeva koji bi se rado zavlačili po rupama. Da konj treba kuću, gnjezdo ili brlog znao bi si ju sam napraviti. Kao uostalom nebrojeno vrsta životinja sve odreda manje pametnih od našeg konja. Konjima je ugodno na minus 15 na livadi dok pada snjeg ili kiša ili puše vjetar. Nije maltretiranje konja po zimi i kiši držati vani, ali je maltretiranje konje držati u štali sa samo sat vremena kretanja dnevno ili što je češće tjedno. Zatvoreno držanje na vezu, uz očiglednu prednost držanja više konja na manje kvadrata (prednost za vlasnika), za konja predstavlja maltretiranje u svim slučajevima osim tamo gdje konji više sati dnevno provode u radu, što je rijetkost i za jahače centre sa većim brojem članova. Na zapadu takav način držanja se ne preporuča do čak i zabranjuje. Nove takve štale se uglavnom više ni ne rade.
Zatvoreno držanje u boxu. Sa obzirom na potrebe konja u prirodi, bez višesatnog ispusta smatra se malo manjim maltretiranjem konja od držanja na vezu. Kod držanja u boxu, znatno poboljšanje životnih uvjeta predstavlja prozor prema van, kroz koji konj moze pružiti glavu na svjež zrak i zadovoljiti dio svojih potreba za druženjem (pod pretpostavkom da nije jedini konj u štali). Dodatak i najmanjeg ispusta (3,5 puta 6 m) konjima uveliko povećava kvalitetu života. No i takvi boxovi su daaaleko od potpunog zadovoljenja konjskih potreba, pogotovo u pogledu zadovoljenja potreba konja za kretanjem i zadovoljenje mentaliteta krda (a da konjska prijateljstva i ne spominjemo). Jedno od glavnih dnevnih zanimacija za konja pretstavlja hodanje po livadi s noge na nogu i selektivna ispaša. Konji se dnevno hrane 16 sati. Svi zatvoreni način držanja konja za konje su potpuno neprirodni i štetni za zdravlje. Konji svakodnevno umiru u velikom broju od bolesti dišnih organa - tkz sipljivosti. Držati konja u štali je kao da vas netko drži stalno vani u voćnjaku vezane za jabuku samo u gaćicama. Ljudi su izuzetno indolentna bića, misle da ono što njima odgovara automatski odgovara i svim živim bićima na planeti. Čudim se što što većina ne drži zlatne ribice na ramenu da snjima gledaju televiziju (bez vode i staklenog akvarija).
Otvoreno grupno držanje konja. Smišljeno je za sve rekreativne i sportske konje. Smislili su ga pametni ljudi kada su shvatili da jedan štalar u punom radnom vremenu mjesečno može voditi brigu samo o max 10 konja. Veći broj konja po jednom štalaru rezultira raznim psihičkim poremećajima kod konja. Takvi konji svoje loše psihičko stanje pokazuju tako da gutaju zrak, njišu se lijevo-desno, hodaju u krug, agresivni su ili slično. Ideja je ova. Ako ja nemam vremena svakodnevno se bavit konjskim potrebama, pustimo onda konje da se sami brinu za sebe.
Kod nas se 25 konja drži na 1.000.000,00 m2. Za konja to je najbolji način života. Vlasnik dulje vremena (mjesecima ako treba) ne mora jahati ili izvoditi konja, kojem za to vrijeme ništa ne fali. Negativnost je što je konja malo teže uhvatiti nego u boxu 3na3 (ali za to postoje riješenja), što su konji obično (sretno) premazani blatom od glave do pete, pa ih prije jahanja treba više četkati, i što ih zimi treba jahati hodom ili voditi na ruku dok se izvana ne osuše. Prava i najveća prednost vidi se u tome što su konji zdravi, sretni i puuuno spretniji ako se svaki sat svakog dana u godini drže na otvorenom. Naši konji su takvi i mi ih jašemo po nemogućim terenima, po sklizavim nizbrdicama i uzbrdicama tokom cijele godine već godinama i duže od 6 godine nemamo niti jednu povredu konja ili jahača. Zanimljivo je da npr Anan koji je već 5 godina stalno vani vidljivo po spretnosti zaostaje za kobilama koje su se oždrijebile na livadi i nikad nisu bile držane u štali na klasičan način. Klizati se nizbrdo po blatnoj strmini se nikada ne bih usudio sa Ananom ali bih sa Tamom. Za konje držane u štali na klasičan način i za jahače koji ih jašu takvi poduhvati su visoko rizični, u stvari nemogući. Komentari i mišljenje "hipodromaca" su, nakon što čuju kako i gdje mi jašemo, da smo mi svi ludi a ja najviše. S njihove točke gledišta i iskustva jahanja konja držanih u boxovima oni su u pravu. Svatko tko bi pokušao ponavljeti naše terene sa hipodromskim konjima i početnicima bi bio lud. Stvar je u tome da "hipodromci" ne znaju da konjima mogu izrasti "krila". Ili ako hoćete da su oni svojim konjima odrezali krila time što ih drže u boxovima. A konji bez krila ne mogu letjeti. :) Koliko znam naša škola jahanja je nažalost jedina u hrvatskoj koja sve konje drži na otvorenom. Ako jeleni mogu prezimiti na otvorenom ... ako srne mogu ... i to bez dodatne prehrane po zimi ... zašto konji ne bi mogli? Mogu naravno ... fora je samo u tome da im se da na korištenje dovoljno velika površina pašnjaka. Catch nmbr 7 ... osigurati konjima +100 Ha pašnjaka. :)
