Danas sve se vrti oko love i oko zarade. U prehrani promoviraju se proizvodi koji ne samo da nisu zdravi već su štetni … otrov su za naše tijelo. U građevini u medicini … bukvalno svuda oko nas nude nam se rješenja koja su dobro riješila samo jedan cilj … a to je masna zarada onima koji to proizvode. Današnji proizvodi imaju samo jedan glavni cilj kome je sve podređeno a to je profit. Da bi se ostvario profit narod se bukvalno truje i zaglupljuje. Trebaš imati neke godine da bi to sagledao i shvatio. Trebaš imati i sreće u životu da bi uopće imao vremena i energije živjeti život na drugačiji način. Mislim da trebaš biti i prirodno lijena osoba da bi stalno bio u potrazi za načinima da si olakšaš život tamo gdje je to moguće. I moraš biti sanjar … moraš vjerovati u bajke. I moraš biti grub prema sebi kada je to potrebno.
Kada pitaju bilo kojeg čovjeka što mu je bitno u životu ljudi obično kažu … zdravlje i sreća … neki spomenu još i ljubav ili sreću i zdravlje svojih bliskih osoba. Mir u svijetu ili pomoć djeci iz trećih zemalja spominju samo misice.
Dakle zdravlje i sreća.
Jedan od najvećih otežavajućih faktora u postizanju zdravlja i sreće je televizija. Telka u najvećem broju kućanstava stoji upaljena non stop … kao prigodna zvučna kulisa. Da bi doista shvatili koliko je gledanje telke štetno za zdravlje i sreću ljudi moraš provesti mjesece ali bolje godine bez nje. Ima jedna izreka za koju ja ne da vjerujem već znam da je istinita. Tvoj život bit će prosjek života šestorice ljudi sa kojima se najviše družiš. Druži se sa idiotima postat ćeš idiot. Problem telke je što ona postaje jedan od te šestorice sa kojima se najviše družiš u svom životu. Ideje, reklame, stavovi ali također i ono što je uobičajeno putem telke se širi među svekolikim pukom. Ono što se prikazuje na telki automatski dobiva prolaznu ocjenu … automatski biva prihvaćano. A na telki se šire istine onih koji imaju love i interesa plaćati tu lovu da bi bili na telki. Te njihove istine imaju jedan zajednički nazivnik a to je da one omogućavaju zaradu. Na bilo koji način zaradu. Putem proizvoda ili putem ideja ili putem formiranja javnog mišljenja.
Telka je nešto kao masovno hipnotičko sredstvo koje nas drži podjarmljene i pod kontrolom. Ja telku ne gledam već godinama. Ono što vidim kao razliku u mom životu je da moj život uopće više ne nalikuje na život mojih prijatelja koji redovito gledaju telku. A razlike polako ali sigurno postaju drastične. Evo da vas malo šokiram nabrojat ću u čemu se moj život razlikuje od života mojih prijatelja.
Ne gledam televiziju. Bojim se gledati telku.
Pijem isključivo vodu ili vodu sa octom.
Jedem jednom rijetko dva puta dnevno. Dnevno postim po 18 do 22 sata koliko već izdržim.
Pišam u flaše i skupljam mokraću u bačve od 200 litara.
Uz potpuno funkcionalni WC kenjam u kantu i posipavam pokenjano sa piljevinom.
Osim jaja i mesa sve ostalo što jedem je sirovo. A i jaja redovito mažnjavam sirova.
Jedem puno masne hrane … maslac, čvarci, žumanjci jedu se svaki dan.
Ne jedem što mi je fino već što eksperimentalno utvrdim da mi je zdravo.
Sve što radim radim sa razlogom. Sa dobrim na meni samom provjerenim razlogom. Naime kad pogledam unatrag vidim jednu nit koja se provlači kroz cijeli moj život. Ta nit je ideja, želja i potreba da pronađem neki pametniji, lakši, zabavniji ili korisniji način na koji ću živjeti život i rješavati probleme na koje nailazim. Ne moram sad isticati da sam zbog toga veći dio života bio u kontri sa ljudima oko sebe.
Knjižice “Alkemičar” i “Galeb Johnatan Livingston” izgleda da su ostavile veliki trag u meni. Zato sam gore i napisao da moraš moći vjerovati u bajke.
Al evo da onima koji još ovo čitaju i nisu zbrisali sa stranice na spomen bačve s pišalinom i kante pune govana objasnim zašto ja to radim. Ajmo prvo sa prehranom pa ćemo ostalo. Dnevni post od od 18 do 22 sati je u stvari početak Keto dijete. Tijelo svaki dan gladovanjem do slabosti prisiljavaš na inventuru ... rezultat je max povećana prirodna proizvodnja hormona rasta. Da da biti gladan je prirodno stanje svakog organizma koliko got se tebi ta ideja činila nakaradnom. Ja imam previše godina a imam i preveliki Ego i želju za životom da bih se predao. Stoga jedem da bih živio umjesto da kao većina živim da bih jeo.
Kažem većina stoga što samo biti fit u odnosu na svoje vršnjake za mene nije dovoljno dobro. Ja želim biti fit u odnosu na dečke koji su fit u svojim dvadesetim godinama. Dnevno izgladnjivanje i jedenje splačina omogućuju mi da budem blizu svome cilju. Stvar hormona najviše. Skužio sam kako mogu utjecati na njihovu proizvodnju putem života kojeg živim. Rezultati su očaravajući. Ili je današnja generacija dvadesetogodišnjaka u katasrofalnoj kondiciji. Tjelesne masnoće oko 12%, superman sklekovi, jednoručni sklekovi … konačno sam dobio osjećaj da sam uspio ovladati tim esencijalnim dijelom svačijeg života. I ne … nemoj si sada umišljati da je to samo fizika i da um caruje nad tjelesnim … jer bez zdravog i kondicioniranog tijela nema ni zdravog i kondicioniranog uma. Ostaviti se slatkog (u osnovi sve što je imalo fino za pojesti) je jednako teško ako ne i teže od skinuti se sa alkohola ili droge. Da bih mogao biti ustrajan u tome moram si pomoći na način da se okružim prijateljima koji imaju slične ciljeve. Takvih prijatelja ja naravno nemam pa sam otkrio način kako da ih imam iako ih nemam. Družim se sa odabranim frikovima sa interneta putem njihovih kanala. Na dnevnoj bazi gledam filmiće ljudi koji imaju iste ciljeve i želje kao ja. I bude mi lakše reći ne dok drugi uživaju u klopi dok ja gladujem. Čak sam razvio neku perverznu vrstu zadovoljstva dok me muči glad jer sam svjestan da tada svoje tjelo tjeram na dnevne inventure odlučivanja što nam je stvarno potrebno a što nije ... gubitak viška kože nakon skinurih 15 kila je jedan od vidljivih rezultata. I naravno kao takav frik nemam niti želim imati puno prijatelja jer kao što rekoh svako je prosjek šestorice sa kojima se najviše druži.
Ono sa pišanjem u bačve od 200 litara ima veze sa jednom svega par godina starom … novo otkrivenom cutting edge tehnologijom. A u stvari radi se o prastarim tehnologijama koje su se još jednom pokazale naprednijima od današnjih. Ukratko … Njemački znanstvenici iz instituta Ithaka otkrili su istražujući zemlju u Amazonskoj Prašumi da su ljudi prije 3000 godina postizali masivne prinose u poljorivredi miješajući ugljenu prašinu sa zemljom. Današnja istraživanja navode povećani urod na parcelama kojima je dodana ugljena prašina inokulirana mokraćom za 365%. Ja se lagano približavam veličini mojih pašnjaka na kojima se nalaze Geronimo konji brojci od 200 Ha (2 miliona metara kvadratnih) pa je razumljivo da mi trebaju hektolitri i hektolitri pišaline za inokuliranje drvenog ugljena za navedene poljoprivredne potrebe. Rezultati posipavanja ugljena po površinama su zaprepaštujući … ima slika prije posipavanja … kamena sipina bez trunke trave i slika godinu dvije poslije posipavanja … zelena trava kao u Slavoniji. Dakle zato pišam u bačve.
Jebi ga … uistinu napredna ekološka poljoprivreda vezana je sve nešto uz govna i pišalinu … sorry što ću te možda razočarati ali i princeze i sve naljepše žene svijeta kenjaju svako jutro (ako su čiste u glavi). Isplahivanje govana sa vodom i transportiranje tih govana do rijeka i mora je tolika glupost i zločin prema prirodi da o tome neću trošiti puno teksta. Samo ću ispričati jednu istinitu priču.
Bio sam jedno prilikom u Mrkoplju … tko ne zna naljepše prirodne ljepote Hrvatske nalaze se u tome kraju. Došao sam čovjeku nekim poslom u kuću i oduševljen prirodom i ljepotom toga kraja postavljam mu pitanja … i pitam ga ja … kako vam je ovdje sa vodom? Kaže lik … loše … cijeli Mrkopalj ima od ispod otvorene septičke jame i sva govna i sve kemikalije zbog krškog terena idu u dubinu i sakupljaju se u izvoru kupe iz kojeg Mrkopalj crpi vodu za piće. Stanovnici Mrkoplja bukvalno piju vlastita govna. I sada netko misli da je kenjati u kantu odvratno. Ja živim na svojoj zemlji. Puuuno puuuno hektata zemlje. I iako imam izvor koji se puni savršenom vodom i mogao bih kenjati bez da to moram kasnije piti … e baš neću! Usput ako piljevinom par centimetara pospeš govno u kanti nema apsolutno nikakvog mirisa. U eksperimentalnoj fazi stjecanja iskustava sa kompost WCima bila je zima i kanta govana i piljevine stajala je do proljeća u kutu kuće toliko bez mirisa da sam zaboravio na nju. Velika kuća a ja sam sam … jebiga … ima mjesta u kući gdje nisam stao nogom ima godinama. Da gledam telku mislim da bih prestao brinuti o tome gdje završavaju moja govna nakon što pustim vodu. Da gledam telku ne bih satima kopao po netu i skužio kako istovremeno skoro 4x povećati prinose na zemlji i istovremeno rješavati problem klimatskih promjena. Problem klimatskih promjena je CO2 u zraku zbog efekta staklenika … drvo dok raste koristi CO2 … drvena masa u stvari je CO2 u krutom obliku … ako drvo izgori ili se kompostira tada odmah ili za najkasnije dvije tri godine opet završi u plinovitom stanju u atmosferi. Ugljičnog dioksida jednostavno se ne možeš riješiti. Osim ako ga pretvoriš u ugljen. Ugljenu treba više (niti ne znaju točno koliko) od 3000 godina da se eventualno vrati u atmosferu. Radilo se o zemlji zvanoj El Dorado. Gdje su bili toliko napredni da su ne samo skužili da ugljen povećava prinose već su skužili i način kako da primitivnom tehnologijom savršeno čistom za okoliš u smislu zagađenja plinovima proizvode taj ugljen. Španjolci kada su došli u Južnu Ameriku su čuli priče o zemlji bogatstva i blagostanja i mislili su da tamo ima puno zlata. Kada su ju pronašli i osvojili nisu našli nikakvo zlato … bukvalno crna zemlja od ugljena po kojoj su hodali na žalost nije im privukla pažnju … jer da je … mislim da bi Evropa imal potpuno drugačiju povijest od one koju je imala a i cijeli svijet skupa s njom.
I sve to od ne gledanja televizije. Nije loše zar ne. I Geronimo škola jahanja razvila se jer nije bila pod utjecajem nikakve druge škole već se razvila čisto eksperimentalno. Rezultat je način i nivo jahanja po prirodi i prirodnim preprekama takav da danas ne postoji bilo što sličnoga u Svijetu. Barem na You Tubeu ne postoje ni približno slični filmići. Klizanje konjima nizbrdo i galopiranje po šumi van puteva jednostavno ne postoje. To ne radi nitko a kamoli školarci neke škole jahanja. A to se uči i radi u skoli jahanja Geronimo.
Duugo nisam pisao ništa novo na stranicama … preko dvije godine. Istraživao sam neke granice koje se ljudima postavljaju čisto sa njihovim godinama starosti. Za mene promijenile su se neke moje realnosti. Nadam se da sam u dovoljnoj mjeri sam sebe promijenio da se mogu vratiti redovitijem pisanju tekstova.
