Daljnja jahanja na terenu učvrstit će galop slično kao što su prijašnja učvrstila kas. Možda ste pomislili kako sad i dalje škola jahanja, pa naučili smo galop na raznim konjima, kaj ne, kaj škola nije gotova ? Treba napomenuti da se vremenom, iskristalizirala potreba da se kod nekih sa nekoliko pojedinačnih sati isprave greške i devijacije koje su se eventualno do tada potkrale. To se ispravi ... ali do devijacija tehnika jahanja dolazi stalno i teško je tome stati na kraj. Naime za vrijeme grupnih jahanja, ja ne mogu podrediti taj sat potrebama samo jednog jahača, jer će se ostali ljutiti. Samo napominjanje o kojoj se grešci radi za neke nije dovoljno, koji puta moram smišljavati posebne međuvježbe kako bi se efikasno popravio stil jahanja dotične osobe. Također na jahanjima se obično više bavim početnicima.Naime ... sa puno jahanja kada je moja pažnja usmjerena prema napretku početnika kod naprednih jahača dolazi do gubljenja pravilnih školskih tehnika kod naprednijih jahača. Ipak naša audi-vizualn metoda koristi i naprednim jahačima jer pokazujući kako se to radi početnicima koji jašu iza njih i kopiraju njihove pokrete ... i napredni jahači imaju priliku ponavljati osnove. Za dobro naučiti jahati treba sve školske tehnike "pospremiti" u nesvjesni automatski dio mozga. Tu se pojavljuje problem degradacije tehnike do koje dolazi vremenom. Jahači istovremeno postaju bolji jahači i tehnički počinju lošije jahati. Prestanu se zamarati sa "sitnicama" koje su smišljene da jahač ostane na konju i kada se konji počnu ponašati samovoljno i nepredvidivo. Problem je u tome što nam se konji skoro nikada tako ne ponašaju. Zato jer tjeram jahače da vježbaju dominaciju nad konjima konji postanu neuobičajeno poslušni i tvrdi na sve. Posljedično jahačima degradira tehnika jer realno su male šanse da će doći u priliku primijeniti tehniku ... npr tehnika ostanka na konju prilikom nenadanog konjskog samovoljnog skretanja u stranu u punom galopu. Slično kao što zaboraviš broj telefona ako ga često ne koristiš ... slično kao što ti oslabe mišići koje slabije koristiš. I tako ... to su neki od problema koje ja vidim ... da istaknem samo da svi moji napredniji jahači uglavnom vele da ja samo kenjam i ometam ih u uživanju jahanja. Redovita pojava je da kada ih pustim da sami odgalopiraju neke dionice bez da ih pratim i gledam ... najednom je svima išlo super ali nekim čudom kada got ja gledam nisu u stanju zavladati svojim guzicama u dovoljnoj mjeri da im se guzice priliko galopa ne bi pomicale po sedlu.
Daljnja učenja jahanja mogu ići u smjeru da dobiju mogućnost sami ujahivati nove konje ... ali samo mali dio jahača pokazao je zanimanje i sposobnost za tako nešto. U ovom stadiju česte su pobune jahača ... javne ili samo pobune u očima. Kada se u njima javljaju nove ideje kako bi se moglo jahati ili učiti jahanje i što je kod jahanja bitno. Ali to su slatke brige kada dođemo do tog stadija. Samo da napomenem da njihovi prijedlozi obično ne drže vodu jer su fokusirani samo na sebe jer su to samo njihova i jedina iskustva. Drugim riječima ... nisu se bavili učenjem puno ljudi tehnikama jahanja i ono što je možda dobro njima ne bi bilo primjenljivo na širokoj bazi čistih početnika. Zato se i kaže i mislim da je to potpuno točno ... najviše naučiš jahati kada druge ljude počneš učiti kako jahati konje. U tom smislu mi se jako razvijamo iz dana u dan. Evo neki dan sam gledao ponovno filmove sa naših jahanja stare nekoliko godina ... i skoro uopće ne prepoznajem stil jahanja. Danas puuuno više pažnje pridajemo detaljima. Tko zna kako ćemo se razviti i u kom pravcu za 10 godina. :) Pojavljuju se novi zahtjevi ... kao na primjer zahtjevi koji su se pojavili zbog učešća naših konja kao kaskaderskih konja. Sva ta iskustva dižu kvalitet jahanja i kvalitetu učenja jahanja.
