Čovjek još nije izmislio stroj koji može brže startati, skrenuti ili zakočiti od konja. Tu mislim na prvih 30 metara. Nije se još pojavio tako startan terenac da bi konja prestigao u prvih 100 - 200 m galopa.
Nije se još pojavio motor koji će brže startati od konja. O autima sa jednim pogonom da uopće ne pričamo. Konj u trenu razvije svoju maximalnu brzinu kretanja. Jahač na konju može biti izložen doista velikim silama. Način jahanja u čistom školskom Geronimo stilu pruža mogućnost da se ostane u sedlu i kod najžeščih i nenadanih konjskih manevara. Prilikom pravilne primjene fizika je na strani jahača ako se jaše u strogo školskim tehnikama. Primjetio sam, na žalost, da mnogi naši jahači odstupaju od čistog školskog stila. Opuste se ljudi i razviju neki svoj stil. Za njih možda manje zahtjevan iako je manje siguran. Imamo 3 vrste jahanja kao neku vrstu provjere takvih devijacija u jahanju. Ne provjeravam ih ja. Svaki jahač najbolje sam za sebe zna koliko se osjeća sigurnim dok jaše konja. Isto tako svaki jahač je svjestan eventualnih "tragova" koji su posljedica žestokih jahanja i čije postojanje ukazuje na greške u stilu jahanja. Tu mislim na šljive po koljenima, do krvi izbrušene listove i stražnjice i sl. , zanimljivo je što sve ljudi ne primjete kao bol za vrijeme adrenalinske reakcije.
1 - Postoji jahanje pod radnim nazivom "ranjene ostavljamo". Iza tog milosrdnog imena tako karakterističnog za indijance ... npr. "Bik koji sjedi" , "Dva psa koji se pare pored plota" i sl. , krije se žestoki brzi i neprekidni kas u trajanju od 60 minuta. Ideja je da izmorimo jahača do te mjere da mu postane nemoguće održavati krivi položaj ukoliko ga ima. Neki cvile ali kas se ne prekida. Ukoliko izdržiš toliko kasa bez šljiva i oderotina na nogama i stražnjici a ipak si cijelo vrijeme vodio kukovima a ne prsima … kaj se mene tiče … barem što se kasa tiče … ja nemam ništa protiv devijacije školskog stila. Ali to se van školskog stila ne postiže. Prilikom jednog "Ranjene ostavljamo" jahanja pao sam sa konjem u potok ... i to na leđa ... skupa sa konjem. I konj i ja i sedlo i moje hlače bili smo kompletno mokri ... "potopljenopodvodom" mokri. Nije bilo sportski da prekinemo sa kasom zbog mene. Kod nas važi kako drugima tako i meni. A i teško se nosim sa razočaranjem koje se vidi u očima tečajaca kada pomisle da više nisam njihov heroj nego plačiženskispolniorgan. Mokre hlače se lijepe za mokro sedlo i to jaaako. Super pomislit će netko. Ali nije. Jer kada su hlače i sedlo čvrsto sljubljeni pokreti se pojavljuju između gole noge i mokrih hlača. Krvavi žuljevi i oderana koža su rezultat tog trenja. I to već nakon kratkog vremena. Ukratko ponekad stradaju i nevini ... :)
2 - Postoji jahanje do Kupe, to je nešto kao ekvivalent jahanju pod br. 1 … samo za galope. Galopira se i po livadama zaraslim sa visokom travom gdje su ispadi sa srnama i sličnim češća pojava. Ako nemaš dobar stil jahanja šljive i krvavi žuljevi na nogama i stražnjici su indikatori toga. A ako imaš "sreću" da ti srna iskoči ispred konja i on naglo skrene u stranu ... bez dobrih školskih pozicija najvjerojatnije padaš sa konja.
3 - Postoje špriceri na konjima u dužini do 2 km brzinom od cca 60 km/h za vrijeme kojih tražimo da ne samo jašeš konja i kontroliraš SVE dijelove svoga tijela, već i da fotićem snimiš suvisle kadrove jahača oko tebe. Da vam to malo opišem. Jednom rukom držiš uzde, drugom rukom držiš kameru .... konji se otimaju jer znaju što slijedi ... a ti se pitaš ... zašto ljudi nemaju tri ruke pa da se trećom rukom još uhvatiš za sedlo. Dirljivo je gledati pokušaje snimanja kamerom kada je jahač 120% preopterećen jahanjem i nema zrnce slobodnog kapaciteta za snimanje. Snimke neba …. pola konja i sl. su rezultat toga na opće veselje ostalih jahača.
